Velika Kopriva, Žara, Velika Žgoča, Pekoča Kopriva - vrlo je poznata biljka koja kao trajni korov sa vrlo razgranjenim podankom raste u blizini naselja, uz putove i živice, te u rjeđim šumama.
Zeljasta je stabljika visoka do 1 m, uspravna i četverobridna.
Listovi su jajasta ili srcolika oblika na vrhu zašlljeni, a po rubu pilasto nazubljeni.
Kroz čitavo ljeto cvate neuglednim cvjetovima složenim u cvatove oblika poput resa. I stabljika i listovi pokriveni su žlijezdastim dlakama iz kojih, prilikom dodira, curi sok koji žari.
Kao droga sabire se korijen i list, a rjeđe čitava biljka prije cvatnje i sjeme.
Korijen (Radix Urticae) se kopa u proljeće i u jesen, očisti od nadzemnih dijelova, opere u vodi i suši
na suncu ili na toplom mjestu.
3—4 kg svježeg korjena daje 1 kg suhog.
U toku čitavog ljeta sabiru se listovi (Folia Urticae), na taj način da se osmiču sa stabljike i posuše na
zračnom mjestu. Kod sabiranja listova potrebno je ruke zaštititi rukavicama ili na drugi način, jer svi dijelovi biljke žare i na koži stvaraju osip.
Listovi sušeni u debljem sloju kao i oni sušeni na suncu vrlo lako pocrne i izgube svoju prirodno zelenu boju.
Osušene Iistove prije pakovanja treba pretresti vilama kako bi se iz njih otstranili dijelovi cvjetova i sjemena kao i druge primjese koje drogu čine manje vrijednom i prasnom.
5 kg svježih listova daje 1 kg suhih.
Za sabiranje listova služi i mala kopriva, (Urtica urens) koja je jednogodišnja i visine do 50 cm.
Kopriva podražuje kožu, jača rad želuca i probavnih žlijezda, a upotrebljava se i protiv krvarenja, proljeva i dr.
Sabrana prije cvatnje služi i kao vrlo zdravo povrće.
Nema komentara:
Objavi komentar